GODIŠNJICA DŽANKINOG ODLASKA

Travnik, 30.5.2018.

Punih je šest godina,kako je tog 30.maja u Kliničkom centru Tuzla,konstatirano da je Nisvet Džanko,napustio ovaj i otišao na drugi,neki kažu bolji svijet. I šest godina poslije,kolega novinar, ljudina Džanko,koji je svojom kariranom košuljom spajao kockice ove čudesno lijepe zemlje ,kao da je samo na trenutak nestao ili bolje kazano zastao u faktografskom bilježenju one dobre Bosne i Hercegovine.

A početkom tog maja 2012 godine na Karaotoku kod Čapljine,nakon dodjele nagrade "Novinar godine“ Društva Novinara Bosne i Hercegovine,kojoj se tako iskreno obradovao,jer kako je kazao „samo sam od mjesne zajednice Buća Potok,dobio zahvalnicu“,dugo smo razgovarali o njegovom skorom odlasku u Padovu. Zbog njega na Karaotok stigao je Mostarac Miro Ajanić,koji je na tom Džankinom putu i borbi za novi život,htio mu biti domaćin. A onda je stigao poziv iz Tuzle iz koje je otišao....

No i šest godina poslije,ljudina u kariranoj košulji živi,Jer za razliku od većine novinara koji su se utrkivali ispričati sve ono što su oni koje smo plaćali našim parama činili na rastakanju Bosne i Hercegovine, On je putovao i razgovarao sa ljudima sličnim sebi. Onima koji se vesele životu,radu,sportu,komšiji. I svugdje bio svoj i razumljiv i dobro došao. Iza njega ostala sjećanja,karirana košulja u Restoranu kod Fehre.I u njemu specijalitet „Džankini ćevapi“.Jer Nisvet Džanko,novinarčina i ljudina,samo je nakratko zastao da se odmori. On čeka neko novo vrijeme i nas kod sebe, pa da tamo gore ponovo pravimo Pozitivnu Geografi